|
 |
|
Šibenik koji se u povijesti prvi put spominje 1066. god
u vrijeme vladanja kralja Petra Krešimira IV. glavni je grad
Županije šibensko-kninske u kojoj živi oko 152 tisuća stanovnika
u 12 općina, 194 naselja i 5 gradova. Šibenik ima oko 56 tisuća
stanovnika. Srednji dio regije s duboko usječenim kanjonom rijeke
Krke i Čikole, te Prukljanskim jezerom i Šibenskim kanalom,
razdvojen je na dva dijela, ali istodobno je rijeka Krka spona
koja je oduvijek integrirala prostor sjeverne i srednje Dalmacije
u jedinstvenu cjelinu, Šibensko područje.
Grad Šibenik je kulturno-prosvjetno, administrativno i privredno
središte regije. U gradu se nalaze brojne kulturne institucije
- Županijski muzej s odjelima: Arheološkim, Kulturno-povijesnim,
Etnografskim, Galerijskim i Prirodoslovnim; Arhiv; Gradska knjižnica,
Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine - Konzervatorski
odjel Šibenik, Šibensko kazalište i Međunarodni dječji festival,
Galerija Sv. Krševana, Uprava Nacionalnog parka " Krka ", Šibensko
pjevačko društvo " Kolo " ( od 1899. ).
Među mnogim kulturno - povijesnim znamenitostima posebno se
ističe Katedrala Svetog Jakova koja po svojoj ljepoti,
konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama katedrala
nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog naslijeđa
Šibenika, već je po tome jedinstveni spomenik sakralnog graditeljstva
upisan u UNESCOV registar 30. 11. 2000.
Katedrala je podignuta na južnoj strani središnjeg starogradskog
trga na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Ideja o gradnji datira
iz 1298. g. kad je Šibenik dobio biskupiju i status grada. Odluka
o gradnji donesena je 1402. godine. Gradnja je započela tek
1431. godine i trajala je do 1536. godine, uz prekide.
Šibenik je nastao i dulje vrijeme postojao samo kao utvrda -
castrum. Svojim zemljopisnim smještajem imao je važno
vojno - strateško značenje na istočnojadranskoj obali. Zbog
toga su se gradsko komuna i svi njezini suvereni uvelike brinuli
o obrambenom sustavu grada podizanje, jačanjem i održavanjem
gradskih bedema, kula i tvrđava. Tvrđave su najsačuvaniji dio
fortifikacijiskog sustava, među kojima se ističu:
Tvrđava Sv. Ane koja uzdiže se u vrhu stare gradske aglomeracije,
na kamenoj uzvisini 70 m nad morem. Do početka XV. st. nekoliko
puta je rušena a svojom veličinom i izgledom potječe iz XV.
- XVII. stoljeća. Zauzima površinu od 2.600 m2. Unutar tvrđave
prostrano je dvorište. U sjeveroistočnom su dijelu pronađeni
ostaci materijalne kulture, keramika iz željeznog doba pretpovijesti,
pa je sigurno da su Hrvati tvrđavu podigli na mjestu gdje je
nekoć postojao gradinski punkt starih Ilira. Dva je puta tvrđava
stradala od eksplozije barutane (1663. i 1752.), nakon čega
je popravljena.
Tvrđava Sv. Nikole - sagrađena je na ulazu u Kanal svetog
Ante 1535. - 1550. godine. Sazidana je prema nacrtima mletačkog
vojnog graditelja Michielea Sammichella. Tvrđava u tlocrtu ima
trokutastu formu. U donjim dijelovima sazidana je od bijelog
kamena a u gornjim od opeka. Od detalja ovoga šibenskog renesansnog
fortifikacijskog objekta dojmljiv je portal glavnog ulaza na
sjeveroistočnoj strani. Od nadgrađa iz vremena Mlečana sačuvane
su samo dvije kamene krune zdenca iz XVII. st. Tvrđava svetog
Nikole spada u red najjačih pomorskih fortifikacijskih objekata
na hrvatskoj obali Jadrana. Imala je važnu ulogu u odbrani Šibenika
od Turaka (1570. - 1573.).
|
|
